• Povećaj slova
  • Resetiraj
  • Smanji slova

Završen projekt asfaltiranja puta ispred filijalne crkve u Gojevićima (Lužine)

Danas je završen projekt asfaltiranja puta ispred filijalne crkve u Gojevićima (Lužine). Ovaj su posao financirali Općina Fojnica i SBK Travnik, a MZ Gojevići i Samostan Fojnica sudjelovali su oko uređenja nakon asfaltiranja puta (prepravljanje ulazne kapije i uređenje kanala za oborinske vode). Radove asfaltiranja obavila je firma Bucomerc iz Brestovskoga.

Fratri Samostana u Fojnici jučer su se na svim sv. misama posebno zahvalili Općini Fojnica i Mati Kneževiću, koji se najviše zauzeo da ovaj projekt bude uspješno realiziran. / R. R.

fotografije

 

Dani dječjeg zajedništva 2014.

Radost dječjeg zajedništva mogla se u Fojnici (u i ispred samostana) bjelodano vidjeti u protekla tri dana na licima 110 djece iz naše župne zajednice u animaciji naših framaša i fra Domagoja Šimića. prilog TV KISS

Molitva, igra, ples, pjesma, hrana, rad, sve je to bilo zajedno, kada su djeca na najbolji mogući način osjetili radost življenja. Ovo su bili dani duhovne obnove ili pripreme za početak nove školske godine.

S djecom je najljepše raditi, to su osjetili i naši vrijedni animatori, koji su djeci poželjeli sretnu i uspješnu novu školsku godinu. / Animatori

fotografije

 

Sv. Misa zadušnica i ukopni obred pok. fra Ivice Alilovića

Sv. Misu zadušnicu predvodio je uzoriti Vinko kard. Puljić, nadbiskup Vrhbosanski, a ukopni obred predvodio je fra Lovro Gavran, provincijal Bosne Srebrene. U koncelebraciji je bilo preko 80 fratara i svećenika te mnoštvo vjernika iz Fojnice, Busovače, Viteza, Kiseljaka, Brestovskog, Sarajeva i ostalih krajeva; među njima preko 20 časnih sestara i bogoslova. Svetu misu su animirali prof. dr. fra Danimir Pezer i fojnički Veliki zbor ''Fra Nenad Dujić'', pod ravnanjem Damira Iviša i s. Simplicije Budimir.

Oproštajni govor fra Nikice Vujice, gvardijana od pok. fra Ivice Alilovića

Uzoriti kardinale Vinko, mnogopoštovani oče provincijale fra Lovro, poštovana braćo fratri, svećenici, časne sestre, bogoslovi, poštovana rodbino i prijatelji, dragi vjernici, okupili smo se povodom smrti našega brata fra Ivice Alilovića. Svojim dolaskom želimo izraziti prije svega svoje poštovanje i zahvalnost jednom životu, smještenom između dvije stvarnosti, rođenja i smrti, konkretno životu pokojnog fra Ivice. Naša prisutnost je u isto vrijeme i izraz sućuti s ožalošćenima, fratrima i rodbinom: fratarska zajednica u Fojnici te braća Jozo, Franjo, Stjepan, Mirko, Drago, Vlado, sestre Anđa i Ana, zetovi Ivo i Mirko, nevjeste Nevenka, Kata, Nada, Krista, Katarina, Ushi, Jenice i ostali.

Uz iskrenu sućut rodbini našega fra Ivice, želim izložiti njegov životni put, koji je najvećim dijelom bio obilježen svjedočenjem Radosne vijesti, evanđelja, svemu stvorenju po primjeru poniznosti sv. Oca Franje iz Asiza, te uputiti riječi oproštaja od našeg brata fra Ivice, člana naše Provincije Bosne Srebrene i Franjevačkog samostana Duha Svetoga, Fojnica.

Fra Ivica Alilović rođen je 25. ožujka 1938. godine u mjestu Rovna, župa Busovača. Roditelji Anto Alilović i Mara, rođ. Gudelj rodili su maloga Ivicu kao prvo od desetero djece koliko su imali u svojoj obitelji (osam sinova i dvije kćeri). Osnovu školu započinje i završava u školama općine Vitez. Godine 1952. odlazi u sjemenište Visoko, gdje pohađa i završava Franjevačku klasičnu gimnaziju. Franjevački habit oblači 14. 7. 1957. godine u Kraljevoj Sutjesci, a svečane zavjete položio je 8. 12. 1963. godine u Sarajevu, u ruke provincijala fra Vjekoslava Zirduma. U istom gradu, 2. 5. 1965. godine, nadbiskup mons. dr. Marko Alaupović zaređuje ga za svećenika.

Nakon ređenja fra Ivica odlazi u Njemačku gdje uz pastoralni rad pohađa i završava Teološki fakultet u Mönchengladbachu. Godinama je bio na službi dušobrižnika u Njemačkoj, u mjestima Gladbach, Essen, Oberhausen, Wirges, Hadamar, Bad Camberg-Erbach i Niederhar. U rodnoj BiH obnašao je službe župnika u župi Dolac n/L te gvardijana i župnika u Fojnici (1979.-1985.). Nakon Fojnice odlazi u Hrvatsku na službu župnika u Gornje Bogićevce i Okučane, a potom je djelovao kao župnik u HKM Baja u Mađarskoj.

Fra Ivičino zdravstveno stanje se naglo pogoršalo 30. 8. 2013. godine, u Njemačkoj, kada je za vrijeme vjenčanja imao moždani udar. Nakon relativno blagog oporavka, vraća se u svoju Fojnicu, u Samostan Duha Svetoga, 12. 12. 2013. godine. Od tada pa do svoje smrti vrijeme je provodio s fratrima i medicinskim osobljem, koji su ga pokušavali izvući iz teškog zdravstvenog stanja. Nažalost, u ponedjeljak, 18. 8. 2014. godine, 7.05 sati u bolnici ''Fra Mato Nikolić - Nova Bila'', fra Ivica je preminuo. Fra Franjo Miletić ga je opremio svetim sakramentima: ispovijedi, bolesničkog pomazanja i pričesti. Nakon ove sv. Mise, našega fra Ivicu Alilovića pokopat ćemo na Karauši, među svoju braću, fojničke fratre koji su već prije završili svoj ovozemaljski život.

Fra Ivicu pamtimo kao dobrog franjevca i revnog svećenika. Za vrijeme službovanja u Njemačkoj puno je uradio na karitativnom polju, pomažući siromašnima najviše preko fonda Kruh sv. Ante. Nijemci i naši vjernici u Njemačkoj govore da se gotovo uvijek na javnim skupovima pojavljivao u habitu. Biti dušobrižnikom u Njemačkoj tražilo je mnogo fizičkoga napora. Trebalo je stići svima koji su bili potrebni, i Nijemcima i našim vjernicima. Fra Ivica se nije nimalo štedio. Nastojao je stići i svima pomoći, bio je poveznica između Nijemaca i naših vjernika koji su se uglavnom snalazili tražeći svoj životni prostor u Njemčkoj. Zbog njegove pastoralne aktivnosti nazvali su ga ''leteći anđeo''. Fra Ivica je svojom naravi privlačio ljude k sebi i govorio im je o Bogu. Često je govorio: ''Postao sam svećenik da služim Božjem narodu.'' Kao gvardijan ovoga Samostana uradio je mnogo. Pored pastoralnog rada i brige za samostan i samostansko bratstvo, uspio je postaviti novi bakreni krov na crkvi i na samostanu, obnoviti podzidu i vodovodnu mrežu. Mnogi Fojničani pamte ga kao gostoprimljivoga gvardijana iz vremena ''kada je ono bila zimska olimpijada u Sarajevu''. Pamte radosna druženja u prostorijama Samostana. 

Ovom prigodom, želim se zahvaliti svima koji su nam ovih dana izrazili sućut. Želim se zahvaliti medicinskom osoblju iz Nove Bile, Fojnice i Bakovića, posebno dr. Nadi Sijerčić, dr. Elvedinu Dini Huskiću, dr. Azri Bureković, gl. med. sestri Dragani Galić, njegovateljicama Katarini Miličević i Ankici Tuka, časnim sestrama, fratrima i ostalim koji su njegovali fra Ivicu u njegovoj bolesti.

Fra Ivica, na koncu želim se i tebi obratiti. Hvala ti na svemu! Najvažnije je da si vrijeme svog zemaljskog života proveo u vjeri, nadi i ljubavi. Nije Bog od tebe nikada tražio velikih djela, znao je u svom sveznanju da si malen i da nećeš napraviti neka velika djela. Bog traži od tebe i od svakog čovjeka ono što je uvijek tražio: vjeru, nadu i ljubav, molitvu i pokoru, ujedinjenje s njim; želi manje straha, a više ljubavi. Vjerujem da je i kod tebe bilo vremena kad ti je duša bila hladna kao pustinja, zaokupljena stvarima ovoga svijeta, ali i to da je zauvijek završilo u očekivanju da ćeš brzo Boga vidjeti i da će se ispuniti glasovita misao svetog Augustina, koji reče: "Bože, nemirno je srce naše dok ne otpočine u tebi". Vjerovao si da je Bog u svom sveznanju i mudrosti vodio tvoj život tako da te je na koncu doveo da s Njim živiš kroz čitavu vječnost. To je i bila tvoja želja, druge zapravo nisi imao, za to si živio, za to si stvoren, a to se, evo, ostvarilo po milosrđu Božjem. Ovo je tvoj konačni trenutak spasenja i početak pravog, sretnog, istinskog života s dobrim Bogom.

Volio si druženja s ljudima, a tada bi rado zapjevao svoju omiljenu pjesmu iz opere Nikole Š. Zrinskog ''U boj, u boj''. Evo, milosrdni Bog pozvao te k sebi. Sa sv. Pavlom možeš reći da si ''dobar boj bio, vjeru si sačuvao i trku završio''.

Hvala ti Bože za našega fra Ivicu i molimo te da mu udijeliš svoj vječni pokoj. Amen!

Oproštajni govor fra Franje Trogrlića ispred kolega koji pastoralno djeluju u Njemačkoj

Dragi kolega, pok. fra Ivica, draga rodbino i fratri u Fojnici, s fra Ivicom se poznajem još iz Doca (1976.), kada smo zajedno pastoralno djelovali. Također, bili smo zajedno u G. Bogićevcima - Okučanima (1986.), a najduže smo zajedno u Njemačkoj, već 21 godinu. Susretali smo se često kako na našim službenim sjednicama ili duhovnim obnovama, tako i privatno. Dolazili smo fra Mato Martić i ja, najčešće. Bio si uvijek gostoprimljiv, druželjubiv, komunikativan, raspoložen. Sjednica Kruha sv. Ante posebno se sjećam, jer si svaki put i nas poticao na prikupljanje pomoći za naše vjernike u BiH. Puno si energije uložio i kod Nijemaca kako bi ih animirao za karitativno djelovanje. Kod Nijemaca si, posebno u Essenu, slovio kao ''Bog na nebu, fra Ivica na zemlji''. Rješavao si ljudske egzistencijalne probleme, posebno naših naših ljudi iz bivše države koji su se morali snalaziti. Odlično si vladao njemačkim jezikom. I bio si poznat i priznat po svojoj dobroti i jednostavnosti. Bio si istinski fratar. Dovoljno je svima bilo reći ''Pater Johannes''! Rado si pjevao, kako pjesmu ''U boj, u boj'', tako i pjesmu ''Moja misli na krilima zlatnim''. Znao si društvo nasmijati i unijeti lijepo raspoloženje. Za sve ti to hvala!

Sve kolege pamtit ćemo te kao dobrog franjevca i svećenika. Nedostajat ćeš nam puno! Želimo ti laku fojničku zemlju! Kao ljudi svi imamo svoje slabosti i propuste, ali si ostavljao za sobom svijetao trag, pa sam uvjeren da će te milosrdni Bog nagraditi vječnim svjetlom. Amen. 

Oproštajno pismo Brigitte John, predsjednice Udruge Kruh sv. Ante u Njemačkoj, poslano mail-om

Dragi oče fra Nikica, sa dubokim zaprepaštenjem smo saznali o odlasku dragoga fra ivana Alilovića na nebo gospodinu. Raduje me što sam ga uz pomoć fra Marijana Petrićevića i u Bosni, mogao susresti, u srpnju u kritičnom, ali još uvijek u prisebnom stanju. Prirastao nam je srcu još za vrijeme svoga predsjedavanja našoj udruzi Kruh sv. Ante u Njemačkoj, kao uvijek veseo ali ipak anagažiran svećenik i nesebično je pomagao našu udrugu i podupirao njene ciljeve. Zbog toga smo jako pogođeni iznenadnim gubitkom njegovoga zdravlja. U nadi poboljšanja vezao se dugo za svoju drugu domovinu Njemačku. Ipak izgleda da ga je htio Bog, njega kao nepokolebivog i svuda omiljenog  navjestitelja njegove ljubavi, imati kod sebe.

Duboko učvršćeni u vjeri nu dobroga Boga, znamo, da je otac Ivan, oslobođen svih patnji i tegoba, našao novu mirnu domovinu  punu mira. Molićemo za njega i stalno ga spominjati s poštovanjem. Sa dubokom sućuti i u ime bivšega predstojnika oca Marijana Petrićevića, brata svećenika Petera Amendt, Ilija Peran, Marijan Dadić. / Brigitte John, Predsjednica

Pismo Raifa Dizdarevića, poslano sms-om 

Dragi fra Nikice, upravo sam saznao da je preminuo i danas sahranjen fra Ivica Alilović. Istinski žalim, ostao mi je u lijepoj uspomeni iz vremena kad je bio gvardijan. Tebi i svima u samostanskoj zajednici i pokojnikovoj rodbini izražavam najdublje saučešće. / Raif Dizdarević

fotografije

 


Stranica 6 od 54

Župa Fojnica

Trenutno aktivnih Gostiju: 7 
Posjete Sadržajima : 223030



Copyright © by Franjevački samostan Fojnica | All rights reserved | Designed by webmaster