Klarise - Brestovsko
Ta tko najbolje može spoznati što čovjeku treba nego onaj tko je trajno u vezi sa Bogom, ali Bogom koji je došao na zemlju, koji je živio kao siromah i umro kao zadnji bijednik. Zar će taj Bog – Isus – ostati ravnodušan na sve to, ali on mora imati produženu ruku a to su svi koji čine dobro bližnjima. Klarise su u velikoj mjeri dobročinitelji ne samo po molitvi, pokori, siromaštvu kako se često to naglašava kao i pružanje utjehe sa duhovnim savjetima i razumijevanjem. Ali tko vidi onu žrtvu koja je Bogu veoma mila što su sestre u takvom položaju u odnosu na svijet kao zadnje osobe. One se izjednačuju sa ljudima bez autoriteta, bez ikakvog nadanja i želje da im ovaj svijet što ponudi. I zato njihovo svijetlo obilno rasvjetljava i pokazuje put ljudima u tami i nikad se neće ugasiti dok prihvaćaju Isusov izazov – biti zadnji i nepoznat. Jer to je najvrjednija veličina biti sakriven i blažen je onaj kome je Isus udijelio tu milost. Jer sve što se vidi vrijedno je kad se samo po Njemu vidi. I Isus je nakon skrovitog života po Očevoj volji krenuo u javno djelovanje. Pa i po sakrivenosti Klara već stoljećima svijetli izvanrednom svijetlošću. Ona je skriveno molila ali svijetlost iz njena lica nakon jedinstva s Bogom sestrama je sve govorila. Sva sveta mjesta i nakon toliko stoljeća živo pričaju o dvjema svijećama – Franji i Klari – i cijela priroda pjeva o njima. Nije ovo neki pjesnički zanos već živa istina u kojoj se svatko može uvjeriti kad posjeti Asiz i njegovu okolicu. Zaručnica Franjina – siromaštvo – u Porcijunkuli u svakom kutu miriše a to sigurno radi Gospe Anđeoske, također siromašne koju je naš Otac kao Bezgrešnu izabrao za zaštitnicu i tako prenio na cijeli franjevački Red. Klarise su izvanrednom pobožnošću vjerne toj Franjinoj karizmi, i po Mariji, s Marijom i Mariji ljube Isusa.
Svojim bujnim životom splitski samostan kao već veliko i obilno rodno stablo osjetio je da mora dalje rasti. Pa kao što miris ima svojstvo da se širi tako i cvjetovi toga stabla željeli su prenijeti Kristovu slavu. Pred kraj II. svjetskog rata četiri sestre krenule su u Zagreb da bih do danas taj samostan jakim životom bujao. A dana 11. 6. 1989. osnovan je ovaj samostan u Brestovskom. Četiri sestre kao mladice životnog samostana u Splitu krenule su u novo osvajanje. Tako je i po njima prisutno svijetlo koje je sv. M. Klara po svojim sestrama pred 700 god. zapalila na splitskom tlu pa smo sretne da smo i mi jedna zraka toga sunca. Malo se tko može pohvaliti tolikom tradicijom koja je ove godine, 28.-29. 3. mjeseca, svečano obilježena otvaranjem jubilarne godine Symposijem na diku sestara i hvalu građana Splita koji će to dugo pamtiti.
Iako je ovaj samostan u BiH nov, svejednako živeći kao loza na Franjinu i Klarinu panju osjeća i nosi u srcu svu povijest franjevačkog pokreta. Jer nisu važne godine, kako i Sveto Pismo kaže, već ljubav i životnost kojim sestre u ovom samostanu obiluju. Sretne smo što nas je Bog postavio baš u ovaj centar koji obiluje Franjinim duhom. A to je duh Evanđelja, duh Kraljevstva Božjega za koje se jedino isplati živjeti i sebe žrtvovati. No to je sve protkano radošću, pjesmom i trajnim osmjehom u svim prilikama života. Mnogi koji dođu, posebno mladi, vole čuti kakav je naš dnevni red. I kao da nekako ostane na tome. A to je kao da ste pročitali novinski članak ili kao lonac u kojem ste skuhali jelo. Lonac je obavezno potreban kao i dnevni red ali onaj sadržaj je važan. A taj sadržaj se dobiva u trajnoj vezi s Isusom i Marijom po Franji i Klari koji su obnovili ondašnji svijet jer su se do kraja zaljubili u Boga. Ali kako ta ljubav ne isključuje zemlju, jer smo ipak njezini članovi, sestre svjesne svojih potreba i po savjetu Crkve rade, tj. peku hostije i obrađuju vrt da imaju osnovno za život. Naša Zajednica je brojčano malena ali to ne smeta jer Bogu nisu potrebna samo mora i velike rijeke po kojima plove brodovi. Mi smo zadovoljne da smo mali potočić skriven u gustoj šumi, ali koji svojim žuborenjem daje izvanredan ugođaj izletniku koji se tu nađe. On, potok, svojom bistrom vodom napaja male životinje i male ptičice, ali dali zaista male? U toj malenosti imamo veliko srce za cijelu franjevačku obitelj. Redovno pratimo rad našeg Oca Generala Josè Rodriguez Carballo O.F.M. pa nam je donijela posebnu radost vijest u glasniku ,,PRO MONIALIBUS,, koji donosi vijesti o klarisama po cijelom svijetu…pismo O. Generala u kojem preporučuje da se ujedinimo sa manjom braćom i da ih pratimo molitvom u njihovom apostolatu. O. General obećava da će imati uvijek brigu za nas i osjeća se odgovoran prema Oporuci sv.M.Klare – 29. za klarise. Želi da i mi budemo povezane s Njim po molitvi i da svi samostani klarisa budu u toku svih događaja za pripremu Jubilarne 800- godine osnutka Reda. (Rim, 8. 4. 2007.) Mi smo se svom dušom odazvale i molimo za sretan i plodan uspjeh.
Također nas raduje čitati u vjerskim glasnicima što se zbiva kod naše braće i sestara. Dopisujemo se sa mnogim samostanima klarisa po svijetu a najljepšu vezu imamo sa našim matičnim samostanom u Splitu a također sa Zagrebom, Požegom, Nazarijem u Sloveniji i Čajtom u Austriji. Radovalo nas je kad je pokojni sveti Otac Ivan Pavao II. u Vatikanu otvorio prvi klauzurni samostan i prvi stanovnici su bile klarise. Ne promiču nam ni putovi svetog Oca Benedikta XVI kao i sve crkvene smjernice. Jer takav je bio sv. O. Franjo i sv. M. Klara, pa naravno da moramo i mi biti takove. Zato se ne bojimo budućnosti jer tko s Bogom u Petrovoj Crkvi gradi taj gradi na hridini i nikakva ga oluja ne može oboriti. Ako je nekada i teško sve se sa radošću podnosi i prihvaća.
Ovaj naš samostan klarisa u Brestovskom otvoren je 11. 6. 1989. Četiri sestre iz splitskog samostana došle su u BiH da i na ovom tlu djeluje jedna ovakva kontemplativna zajednica. Povijest ovog samostana nije duga ali je, po riječima mnogih, na blagoslov ovom kraju.
Naš Samostan klarisa u Brestovskom osnovan je 11. 6. 1989. godine. Došle su četiri sestre iz splitskog samostana „Sv. Klare“ da nastave djelo svoje svete Utemeljiteljice. Duhovnost klarisa je živjeti u šutnji, kontemplaciji i klauzuri ali ipak u ljubavi prema čovjeku jer se žrtvuju za njega i Bogu preporučuju potrebe svih ljudi. Samostan je smješten oko 8 km od Kiseljaka u lijepoj župi “BRESTOVSKO“. Iako je od osnutka tek dvadeset godina njegov opstanak je prokušan u prošlom ratu kad su sestre herojskom hrabrošću u zapaljenom samostanu, oslonjene samo na Božju pomoć, ostale da čuvaju ovo sveto ognjište, a tako i mnoge granate nisu ih smele. U ovom kratkom vremenu samostan su posjetile mnoge poznate osobe, a pismena korespondencija je sa prijateljima po većem dijelu svijeta. I tako, zatvorene bez buke, cijelom svijetu šaljemo poruku o vrijednosti života koji je samo u Bogu, s Bogom a za brata čovjeka. Prigodom velike obljetnice 800 god. Franjevaštva sjedinjene smo s Braćom i Sestrama u duhu našeg sv.O.Franje i Sv.M.Klare a sve blagoslovom Isusa i Marije. / SS.Klarise iz Brestovskog
