Nenad Dujić (tekst: Fra Franjo Miletić)
Nenad Dujić, rođen je u selu Rasno (Rastno) župa Busovača, 11. siječnja 1911. godine od oca Luke i Ruže, rođ. Vujica. Već sutradan, 12. 1., kršten je u župi Busovača. Na krštenju je dobio ime Pavo. Krstio ga je fra Marijan Miličević, jubilarac, dekan redodržave, a kum mu je bio Niko Krišto. Matica krštenih (MK) župe Busovača, godina 1911., svezak IV., stranica 11., broj 7. / U MK stoji da mu se otac Luka preziva Duić. Svi fra Nenadovi dokumenti u prezimenu imaju ''j'', prezime – Dujić. U Matici je upisano ime Pavo, a u svim kasnijim dokumentima stoji ime Pavao. Ime sela u MK je Rastno, a u ostalim fra Nenadovim dokumentima ime sela je Rasno, kako se i danas zove. Fra Nenad je uvijek govorio da je on sa Ćosina Greba, a to je jedan zaseok – lokalitet udaljen kilometar i tristo metara od izlaska iz Busovače u pravcu Kaonika. Opravdano je pretpostaviti da su mu se roditelji, dok je on bio još malo dijete, preselili s Rasna na Ćosin Greb. Danas se taj lokalitet češće naziva „Kod Gudelja“. Pučku školu pohađao je i završio u Busovači od 1919. do 1923. godine. Franjevačku klasičnu gimnaziju, kao pitomac Franjevačkog sjemeništa u Visokom, pohađao je od 1923. do (17. lipnja) 1932. godine, kada je položio ispit zrelosti (maturirao). U to vrijeme treba ubrojiti i godinu novicijata koju je proveo u Fojnici (1929-1930). Ulaskom u novicijat, kako je u to vrijeme bio običaj, uzeo je i novo – redovničko ime fra Rastko-Nenad (Ovjereni prijepis svjedočbe o ispitu zrelosti: ime fra Rastko-Nenad, nalazi se samo na ovom dokumentu; pretpostaviti je da je ovo ime fra Rastko nestalo polaganjem svečanih zavjeta, 30. 6. 1933. godine). I nakon preuzimanja novog – redovničkog imena, kolege i prijatelji su ga do konca života vrlo često zvali Pavan. Redoviti filozofsko – teološki studij započeo je i završio u Sarajevu na Franjevačkoj bogosloviji u vremenu od 1932. do 1937. godine. U tom razdoblju, 30. 6. 1933., položio je svečane zavjete. Od 12. 10. 1936. do 2. 1. 1937. godine u Skoplju u Bolničarskoj četi, služi redovni vojni rok (Vojnička isprava (prijepis): na ovom dokumentu u rubrici prezime, (očevo ime) i ime (nadimak)… BOŠNJAK-DUJIĆ (LUKE) PAVAO. Ovo prezime BOŠNJAK, pojavljuje se samo na ovom dokumentu). Za svećenika je zaređen, 20. lipnja 1937. godine. Iste godine imenovan je kapelanom u Bugojnu, gdje ostaje do 1938. godine. U jesen 1938. godine upisao je studij glazbe na Hrvatskom Državnom Konzervatoriju u Zagrebu. Nakon četiri godine redovitog studija, u lipnju 1942. godine diplomirao je iz kompozicije – nastavnički smjer. Već u jesen iste godine imenovan profesorom na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom. Tu uspješno djeluje do 1945. godine, kada je premješten na Franjevačku teologiju na Kovačićima – Sarajevu. Iste godine bio je uhićen. Sudilo mu se kad i vlč. Ivanu Čondriću i fra Franji Šlafhauzeru (obadvojica osuđena na smrt i strijeljena), te bogoslovima fra Anti Kozini i fra Valeriju Voloderu. Fra Nenad je u tom procesu oslobođen optužbe. Uz profesorsku i službu zborovođe na Teologiji, vrši u samostanu službu vikara, a u isto vrijeme je i magistar bogoslova. Kada su komunističke vlasti 1947. godine oduzele zgradu Teologije, skupa s profesorima i studentima u svibnju 1947. godine prešao je u samostan sv. Ante na Bistriku. Tu fra Nenad ostaje do studenog 1948. godine kada je premješten za duhovnog pomoćnika u Tolisu. U ožujku 1949. godine fra Nenad je imenovan za vikara i diskreta toliškog samostana. Na proljeće 1949. godine imenovan je guardijanom i župnikom u Fojnici. Fra Nenad je ponovno uhićen, 9. 9. 1949. godine, a pušten, 9. 2. 1950. godine. U Visokom je 1951. godine ponovo profesor na gimnaziji, gdje ostaje do 1953., kada je premješten u Kraljevu Sutjesku. U ljeto 1955. godine dolazi u Fojnicu i tu ostaje do konca života. Umro je u bolnici na Sokocu, 22. ožujka 1966. od upale pluća u 56. godini života.
