Homilija vlč. Jakova Kajinića: Fojnički mučenici
Danas se spominjemo dvojice fojničkih franjevaca, fra Nikice i fra Leona, koji su na današnji dan 1993 godine mučenički stradali u ovom drevnom fojničkom samostanu.
U mučeništvu ovih dragih fratara, gvardijana i njegovog vikara, otkrivamo njihovu veličinu, a još više Božju snagu i blizinu. Svojim životom su pokazali da je ljubav jača od mržnje, da je križ jači od metaka, da je molitva jača od zla, da je praštanje jače od osvete. Spomen fojničkih mučenika nije optužba ni protiv koga. U svakom narodu ima i ljudi i neljudi. Ovo je optužba protiv mržnje, protiv zla i protiv zvjerskog u čovjeku.
Isus je svojim učenicima, kao nijedan drugi učitelj svojima, obećao tri neočekivana dara: da će grcati do grla u nevoljama; da će biti neustrašivi, koštalo ih glave; da će biti radosni u dubini srca.
Fojnički mučenici, Nikica i Leon, imali su ta tri dara u najvišem stupnju. I grcali u patnjama te 1993, preko glave. I bili neustrašivi do krvi. I uvijek bili puni radosti, nade, optimizma i sreće i na licu i u srcu. Jesu li Krista progonili? Jesu! Ni Crkva nije pošteđena.
Nek nam spomen na fojničke mučenike pomogne da pročistimo sebe, da zbijemo redove, kako bi Crkva bila dosljedna, čista, Isusova, ne prividno ni prijetvorno, nego 100% predana Bogu i narodu.
A što je s nama? Možemo li ja i ti uroniti u patnju, u more ljudskih poraza i suza, prihvatiti poniženje i bol? Koliko puta ovo smetnemo s uma?! Čim se čaša boli primakne ustima i križ ramenima, odbrusimo: „Ne možemo te, Kriste, poslušati. Nije po našem kroju!“ Sve mislimo da će nam Bog ostati dužan, da ne vidi naše uloge i zasluge. Najveći autoritet je onaj u nesebičnoj ljubavi. Mjera veličine nije fasadni autoritet, nego autoritet služenja za druge, za Boga. Okanimo se lažne ambicije i nekorektne konkurencije. Konkurirajmo jedni drugima u služenju, u ljubavi, u radosnom izvršavanju dužnosti.
Fojnički mučenici položiše ispit vjernosti Bogu s najvišom ocjenom. Možeš li ti reći: - Bio sam otac i izvršio očinsku dužnost. Savjesno i odgovorno. Uzdam se u Boga! Bila sam majka i žrtvovala se za ukućane. Spremna sam doći na sudište Božje. Bio sam svećenik i izvršio svećenički zadatak. Vjeran u malome. Bila sam redovnica i izvršavala sam sve što sam Bogu obećala i što je Crkva od mene očekivala. Uzdam se u Božju ljubav i milosrđe. Blago takvima koji ovako mogu reći i u svojoj 35-toj ili 55-toj ili 95-toj.
DOBRO JE ČINITI DOBRO! Sve se vraća, sve se plaća! I na ovome, a pogotovo na onome svijetu. Oholica - bude ponižen. Škrtac - umre u bijedi. Ima i duhovna bijeda. Ubojica - bude ubijen. Mrtva mu je duša. Bludnik - oboli na tijelu koje je zlorabio. Karijeristi - umru zaboravljeni. Prepotentni - završe poniženi. Nepošteno bogatstvo - propadne. Tračeri - dožive sramotu. Tko nedjeljom radi - osiromaši. Tko kleveće svećenika - umre bez svećenika. Tko vrijeđa roditelje - bude prezren od vlastite djece. Kako živiš - tako umireš. Dobro djelo - uvijek nagrađeno. Krepost - uvijek proslavljena! Nevini - najsretniji i najmirniji. I pravednik može trpjeti. Ali Božja pravda računa s vječnošću. Krvniku pripada grešan čin u zemaljskoj prolaznosti, a žrtvi pripada vječnost.
Jeste li čuli za ovu priču o kapljici vode? Kapljica vode pala u more. „Jao meni, utopila sam se u beskrajnom moru!“, tužno uzdahne kapljica. Odmah zatim, školjka proguta tu kapljicu i pretvori je krasan biser. Fojnički ujaci mučenici nesebično dadoše zemaljski život, a Bog ih pretvori u bisere, svece. Ponosni smo na njih. Sotona, ubojica i zavodnik od početka, nije mogao podnijeti mirotvorne i skromne, Bogu posvećene osobe, fra Nikicu i fra Leona. Zato su doživjeli stradanje. Ali oni nam propovijedaju do dana današnjeg svojim životom i svojom mučeničkom smrću. Oni nam svjedoče poruku Neba. Na njih se odnose Isusove riječi: „Vi ste svjetlost svijeta! Ne može se sakriti grad što leži na gori.“ Ne mogu se sakriti svete duše obasjanog samostana iznad Fojnice. Fojnički mučenici, naši dragi ujaci, Nikica i Leon, svijetle i daju sjaj i toplinu svima nama! AMEN.
